Viseći samostan (Heng Shan)

Viseći samostan u planini Heng Shan provincije Shanxi je podignut na gotovo vertikalnoj padini planine Heng Shan (Kina). Jedinstven je, ne samo po svojemu čudesnom položaju i izvedbi, nego i zato što kombinuje elemente budizma, konfućijanizma i taoizma te nudi prostor za bogosluženje za sve tri religije. Prema usmenoj predaji, jedinstvenu konstrukciju izgradio je jedan redovnik po imenu Liao Ran.
Gradnja je počela 491. godine, ali je u različitim zahvatima dograđivan, pregrađivan i obnavljan (za vrijeme Ming i Quing dinastije).

Zaklonjen od vanjskih uticaja, već vijekovima odolijeva vremenu. Naime, nadmorska visina ga štiti od poplava, litice pružaju zaštitu od kiše i snijega, a okolne planine pružaju žaštitu od sunca. Nadahnuće za ovaj samostan proističe iz taoističkoga poimanja mira i smirenja, gdje usredotočenje ne ometaju zvuci svagdašnjega svijeta.

Sve građevine koje se nalaze izvan litice podržava niz stubova, a potporne grede su ugrađene u stijenu za pola svoje dužine. Konstrukcija je izgrađena na način da većinu težine nosi litica. Iako se nosači hrama čine krhkim, oni su više dekorativni i ne nose stvarnu težinu objekta.

Inače, samostan se sastoji od 40 komora, dvorana i paviljona koje obuhvaćaju 87 kipova konfućijanizma, taoizma i budizma od bakra, željeza, gline i kamena.

Uske drvene stepenice vode na prvi nivo samostana, odnosno vode do Sanguan dvorane, koja je glavna zgrada u najjužnijem dijelu i korištena je za taoističke obrede. Daljim usponom, dolazi se do drugog nivoa, odnosno središnjeg dijela – Sansheng dvoranu, koji sadrže budističke statue i simbole. Posljednji i najviši nivo, otkriva Sanjiao dvoranu, koja sadrži i kipove osnivača konfućijanizma, taoizma i budizma.